“Ponekad umjesto pozdrava odemo u ljutnji, pa nas ta ljutnja grize cijeloga života”— Elvedin Hasanagić
(via svijet-sa-srecom)
“Earth would die if the sun stopped kissing her.”— Hafiz
(Source: quotemadness.com, via zivim-u-lazi)
Ako niste sretni tu gdje ste sad, psihički i fizički, idite. Tražite izlaz. Nitko od nas ne zaslužuje da trpi. Idite od te osobe koja vas čini izmorenim i tužnim. Napusti društvo koje te sputava i guši pravog tebe. Napravi sebi prostoriju izolacije, makar u glavi. Nađi taj neki ritual koji te opušta. Nauči cijeniti sebe. Vrijediš. Najbitniji si. Tvoje mentalno stanje ti treba biti na 1.mjestu. Svi ostali se mogu zamjeniti. Odlazit će od tebe i vraćati će ti se, ali ćeš uvijek biti sam sebi prisutan. Zato se potrudi da budeš sam sebi dovoljan kada ti nitko drugi ne ostane.
(via zivim-u-lazi)
Dž
Jednom davnom voljela sam, da sam skoro bila ubjeđena da nikoga više nikada neću voljeti. Zapravo, mislila sam da volim. To je bilo nešto, ali zasigurno ne mogu reći da je to bila ljubav. To nije bilo ni približno ovome što osjećam sad. Nikada ništa neće, niti može biti približno ovome sad, približno njemu. Stvarno nikada nisam bila toliko zaljubljena u svaki dio nečijeg bića. Nikada prije mi se nije desilo da sama pomisao na nekoga izazove bezbroj leptirića u mom stomaku. Priznajem ovo su lude godine, mislila sam da je nešto prolazno, a onda sam uhvatila sebe kako noćima, uzastopno molim Boga da ga čuva. Danima poslije, posmatrala sam ga. Pokušavala sam da shvatim šta se, i zašto se to desilo samnom. Svaki put je shvatio i govorio “nemoj da me šmekiš”. Pa čovječe, zamisli on me ruži a ja ne mogu da se naljutim na njega. Ja? Ja sam uvijek bila neko ko je imao razlog za ljutnju. A onda sam shvatila, da sam ja njega zavoljela. Mnogo više, mnogo jače nego što sam ikada ikoga voljela.
